Košarac za Poligraf: Izetbegović u političkom ratu sa svima!

Staša Košarac, visoki funkcioner SNSD u intervjuu za Poligraf govori o pozadini uvođenja sankcija SAD predsjedniku RS Miloradu Dodiku, otkriva zašto američka ambasada u Sarajevu uvijek navija za bošnjačku stranu u BiH i zašto je Bakir Izetbegović u političkom ratu sa svima.

Poligraf: Predsjedniku Republike Srpske i Vašem stranačkom lideru SAD su uvele sankcije, iako sudski process pred bh pravosuđem za navodno kršenje odluka Ustavnog suda BiH o referendumu o Danu Republike Srpske još nije ni počeo, s obzirom na to da Tužilaštvo BiH još uvijek nije završilo saslušanja niti se Sud BiH formalno izjasnio o optužnici. Da li je to direktan pritisak Američke ambasade u Sarajevu na bh pravosuđe ili...

Košarac: Ne bih to nazvao pritiskom, budući da sam uvjeren da Tužilaštvo BiH u ovom, kao i u brojnim prethodnim slučajevima koji su nanijeli određenu štetu Republici Srpskoj, provodi naloge bošnjačkog političkog vrha i Američke ambasade u Sarajevu. U vezi sa ponašanjem Tužilaštva BiH u ovom slučaju treba primijetiti nekoliko stvari.

Prvo, ovo je prvi slučaj koji je Tužilaštvo BiH pokrenulo u vezi sa navodnim nepoštovanjem odluka Ustavnog suda BiH, iako je svima u BiH dobro poznato da postoji više desetina neprovedenih odluka Ustavnog suda BiH zbog čega niko nikada ranije nije procesuiran. Među neprovedenim odlukama Ustavnog suda BiH je i ona čije je izvršenje 2007. godine svojim nalogom spriječio visoki predstavnik, a tiče se kršenja ljudskih prava funkcionera koje je smijenio OHR.

Drugo, Tužilaštvo BiH ekspresno je pokrenulo istragu u ovom slučaju, što sugeriše ili dokazuje da je radilo po nalogu bošnjačke politike i Američke ambasade, iz koje su više puta dolazili javni signali da očekuju da, kako oni to kažu, domaće institucije riješe problem.

Treće, Tužilaštvo BiH tvrdoglavo je insistiralo na tome da predsjednika Dodika ispita u Sarajevu, što je takođe urađeno po nalozima istih aktera s ciljem da kompromituju i ponize instituciju predsjednika Republike Srpske, u čemu nisu i neće uspjeti.

Četvrto, Tužilaštvo BiH nastavlja sa ispitivanjima i provođenjem istrage u ovom predmetu, iako su svi u Sarajevu svjesni da je donošenjem Zakona o Danu Republike Srpske u Narodnoj skupštini praktično provedena presuda Ustavnog suda BiH.

Peto: sve što se događalo u vezi sa učešćem vojnika Oružanih snaga BiH u okviru proslave 9. januara, Dana Republike Srpske, kao i prašina koja se oko toga podigla u Sarajevu i među bošnjačkim političarima i u međunarodnim vojnim i političkim krugovima, svjedoči o tome da ni jednog trenutka nije bio sporan praznik, već postojanje Republike Srpske i skupo plaćena sloboda srpskog naroda u Republici Srpskoj. A kad je o tome riječ, nema tog suda, niti sudske odluke koja može to da ospori.

I posljednje, ukoliko vaše pitanje sugeriše da će u ovom slučaju biti nekakve optužnice koju bi podiglo Tužilaštvo BiH, mogu samo da kažem da se to ne može i neće dogoditi, bez obzira na sve naloge koje sa strane dobija to Tužilaštvo. Takva odluka u Republici Srpskoj ne bi bila poštovana, niti provedena i vjerovatno bi dovela do potpunog urušavanja pravosudnih institucija na nivou BiH, koje, ionako, nisu dejtonska kategorija, nema ih u Ustavu BiH, već su nametnute odlukama visokog predstavnika međunarodne zajednice.

Poligraf: Kako objašnjavate činjenicu da američka administracija kao po pravilu uvijek kada procijeni da su ugroženi nacionalni interesi Bošnjaka reaguje, insistira na konsenzusu i utiče na to da se donese odluka u korist Bošnjaka, dok nikad ne reaguje kada su ugroženi nacionalni interesi druga dva naroda?

Košarac: : Ovim pitanjem dali ste mi priliku da odgovorim i na prvi dio Vašeg prethodnog pitanja, onaj o uvođenju sankcija predsjedniku Dodiku. Različite američke administracije, pretežno one koje su predvodile demokrate, odnosno one na koje je uticaj imala porodica Klinton, imale su mnogo puta priliku da na neki način kazne ili uvedu sankcije vodećim bošnjačkim političarima, pa to nisu učinile. Nisu to učinile ni nakon čuvenih članaka “Njujork tajmsa” u kojima su novinari tog lista iznijeli dokaze o tome da su Alija Izetbegović, njegov sin Bakir i funkcioneri SDA bliski porodici Izetbegović pronevjerili na stotine miliona dolara pomoći koju su Amerika i druge zemlje slale u BiH. Nisu to učinile ni nakon brojnih dokaza da su članovi porodice Izetbegović i drugi SDA funkcioneri politički zaštitinici i pokrovitelji radikalnih islamista, Alahovih ratnika koji su se tokom rata borili u BiH i iz čijih su redova regrutovani teroristi koji su napali Ameriku 11. septembra 2001. godine. Nisu sankcionisani Bakir Izetbegović i oni funkcioneri SDA koji su od BiH napravili poligon za odlazak ratnika koji su se u Siriji i Iraku borili na strani ISIL-a i Al-kaide, a jeste predsjednik Dodik koji se demokratskim i nenasilnim sredstvima borio da sačuva Republiku Srpsku od napada Bakira Izetbegovića i njegovih sljedbenika. Da je takva američka politika pogrešna i da su sankcije inicirane od male grupe ljudi iz bivše američke administracije, svjedoči i činjenica da se ovim sankcijama nije pridružila ni jedna država članica Evropske unije. Naprotiv, zemlje Evropske unije, usvajanjem Deklaracije u Evropskom parlamentu o potrebi federalizacije BiH, šalju poruku Amerikancima da je samo takva, decentralizovana BiH, moguća i da samo takva BiH može da opstane u budućnosti. Hoće li nova administracija predsjednika Donalda Trampa sada sankcionisati evropske parlamentarce, koji govore isto što i predsjednik Dodik?! Naravno da neće! Iako smo svjesni činjenice da nova američka administracija BiH i Zapadni Balkan nema na listi prioriteta, mi vjerujemo da će, iz razloga koje sam iznio, nova američka administracija na drugačiji način sagledavati političke prilike u BiH i da će nepravedne sankcije predsjedniku Dodiku biti ukinute. Na tome se posljednjih dana radi ozbiljno i sistematski i siguran sam da će predsjednik Dodik u najskorije vrijeme imati priliku da otputuje u SAD i u razgovoru sa najvišim zvaničnicima nove američke administracije iznese svoje stavove i poglede na budućnost Republike Srpske i BiH.

Poligraf: Odlično obaviješteni izvori u Sarajevu tvrde da će, ukoliko Bakir Izetbegović podnese zahtjev za reviziju tužbe protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, doći do ozbiljnog raskola u Savezu za promjene, odnosno da će neke članice Saveza radikalno reagovati na to, a neke neće uopšte. Kakve su Vaše procjene: koje bi partije mogle radikalno reagovati i kako će SNSD reagovati ako Izetbegović ostvari tu svoju namjeru?

Košarac: : Bakir Izetbegović nema pravo da sam donese takvu odluku jer on sam ne može predstavljati BiH. Možda on misli da može, posebno stoga jer je u posljednje tri godine pronašao Srbe koji ga podržavaju i čuvaju mu leđa na štetu Republike Srpske, ali međunarodno pravo, pa i sam Međunarodni sud pravde u Hagu, kažu drugačije, budući da odluku o podnošenju zahtjeva za reviziju presude mora donijeti Predsjedništvo BiH. U tom smislu pozdravljam poteze i izjave člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske Mladena Ivanića, koji je pismeno obavijestio Sud u Hagu da zahtjev za reviziju presude nema njegovu saglasnost i koji je, konačno, nagovijestio mogućnost da ministri iz Republike Srpske napuste Savjet ministara BiH ukoliko zahtjev Međunarodnom sudu pravde bude podnesen mimo volje predstavnika srpskog naroda. Međutim, kako vaše pitanje i sugeriše, ne vjerujem da bi svi srpski ministri i predstavnici iz Republike Srpske u zajedničkim institucijama poslušali Ivanićev poziv da napuste institucije BiH. Opravdano sumnjam da bi to učinili aktuelni visoki funkcioneri SDS-a u zajedničkim institucijama, među kojima treba tražiti glavne krivce za osiono ponašanje Bakira Izetbegovića i ostalih bošnjačkih funkcionera, kao i za brojne odluke koje su u posljednje dvije godine u Sarajevu donesene na štetu Republike Srpske. Oni koji nisu odregovali na jednostranu odluku o popisu, oni koji čuvaju leđa Bakiru Izetbegoviću i Šefiku Džaferoviću, oni koju su pune dvije godine koristili zajedničke institucije za napade na Republiku Srpsku i oni koji se trude da i dalje provode takvu politiku uprkos činjenici da ih je narod kaznio na lokalnim izborima, nisu spremni da adekvatno reaguju na eventualnu Izetbegovićevu jednostranu odluku o pokretanju revizije tužbe protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. Imena tih SDS-ovih funkcionera i funkcionerki ne moram da navodim. Lako ih je prepoznati.

Poligraf: SDA potresaju verbalni, pa čak i fizički sukobi. Dio članstva je žestoko protiv Izetbegovića. Kakav rasplet ove višemjesečne krize u SDA predviđate?

Košarac: : Možda je najbolji odgovor na vaše pitanje nedavno dao Izetbegovićev koalicioni partner Fahrudin Radončić, koji sve ozbiljnije, pogotovo nakon lokalnih izbora na kojima je SDA žestoko potučena svugdje osim u Sarajevu, pokušava da se izvuče iz smrtonosnog Bakirovog zagrljaja. Radončić je rekao da je Bakir Izetbegović u političkom ratu sa svima, sa Srbijom, Hrvatskom, sa Turskom, koja od njega sve glasnije zahtijeva da se odrekne Gulenovaca koji djeluju u BiH, sa Draganom Čovićem, sa Miloradom Dodikom, sa SBB-om i Radončićem, kojeg progoni putem uticaja na pravosudne institucije. Na kraju, u ratu je i sa značajnim brojem važnih ljudi u svojoj stranci, što, kako ste kazali u vašem pitanju, dovodi i do fizičkih sukoba, poput onog u Srebrenici. Osim toga, u dijelu SDA koji je uz Izetbegovića traju snažne frakcijske borbe za poziciju kandidata te partije za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Bakir izetbegović ne može dugo da izdrži bitku na svim tim frontovima i postaje sve nervozniji i radikalniji, posebno kako se bliži kraju njegov drugi mandat u Predsjedništvu BiH. Nervozu dodatno pothranjuje i činjenica da koalicija i vlast u zajedničkim institucijama BiH, kao i na nivou Federacije BiH, pucaju po svim šavovima, tako da nikada nije siguran da li Savjet ministara BiH i Vlada Federacije BiH imaju većinu u parlamentima. Kakav god bio rasplet krize u SDA, uvjeren sam da radikalna politika Bakira Izetbegovića ima sve manje pristalica. Zato je danas sve opasnije podržavati takvu politiku i djelovati u koalicionom partnerstvu sa SDA.

Poligraf: Da li sličnu sudbinu kao SDA u skoroj budućnosti može očekivati i njena partnerska stranka SDS, s obzirom na to da i tamo sve više na površinu izbijaju unutarstranački sukobi i nesuglasice?

Košarac: : Jedina dobra stvar koja se SDS-u mogla dogoditi u moru loših stvari koje su im se desile zbog probosanske politike koju su vodili jeste odlazak Mladena Bosića s čela te partije. Oni, međutim, nisu iskoristili tu činjenicu i nisu smogli snage da priznaju da su vodili katastrofalno lošu politiku. Naprotiv, Govedarica nema ni snage, ni volje da promijeni politički kurs SDS-a i otrgne se od uticaja Bosića i ljudi iz Bosićevog okruženja koji sjede na pozicijama u Sarajevu. Uvjeren sam da nesuglasice i sukobi u toj partiji o kojima govorite jesu posljedica činjenice da mnogo ljudi u SDS-u želi promjenu politike te stranke i smatra da političke partije iz Republike Srpske moraju imati jedinstven stav oko pitanja od vitalnog interesa za srpski narod i Republiku Srpsku. Kao što je više puta rečeno, SNSD nema namjeru da ulazi u vlast u zajedničkim institucijama u Sarajevu, ali smo spremni da se oko ključnih nacionalnih pitanja dogovaramo sa partijama iz Saveza za promjene. Takvu spremnost, međutim, ne pokazuju Bosić i garnitura ljudi oko njega i mislim da to jedan broj ključnih ljudi u SDS-u, posebno onih koji djeluju u Republici Srpskoj, prepoznaje kao ogroman problem i za njih i za Republiku Srpsku. Taj problem će u skoroj budućnosti morati sami da rješavaju.

Redakcija

Preporučujemo