Galijašević: Sve tajne operacije “Vrelina”

Dževdo
Vrelina

Prema Frensisu Fukujami, kraj hladnog rata ostavio je gomilu propalih i oslabljenih država od Balkana do Kavkaza, Bliskog istoka, Centralne i Južne Azije. (Fukujama, 2007: 8).

Slabe ili propadajuće države krše ljudska prava, izazivaju humanitarne katastrofe, prouzrokuju masovne imigracione talase, napadaju svoje susede, skrivaju teroriste. U takve države Fukujama ubraja: BiH, Kosovo, Avganistan, Irak (Fukujama, 2007: 106). Skrivajući svoje geopolitičke interese i ciljeve iza priče o novom geo-političkom i bezbjednosnom poretku zapadne države su, stvarajući tvorevinu pod nazivom „država Bosna I Hercegovina”, pokrenule lanac bezakonja, kršenja ljudskih prava, razaranja i (u)kidanja nacionalnih država, uništavanje monetarne I fiskalne suverenosti, ugrožavanja životne sredine... itd. Argumenti sile su uzdignuti iznad argumenata prava, koje je stavljeno u službu davanja legitimiteta sili, bez obzira na vrstu i cilj, a cilj. Vrhovni autoritet: zakonodavni, izvršni i pravosudni, ima i ustavotvorna ovlaštenja, zakonodavne nadležnosti i mogućnost upravljanja društvom i državom u svim oblastima: pravnim i životnim.

Konkretno: Pravosuđe u Bosni i Hercegovini je korumpirano, kriminalizovano i potpuno pod kontrolom političkih pigmeja, trećerazrednih zapadnih diplomata. Kao i bezbjednosne agencije, nevladin sektor i poltronska,našminkana lažna opozicija. Kao i cijela Dejtonska BiH, u kojoj stranci kontrolišu sve institucije i društvo u cijelini, ali nemaju odgovornosti, ni za penzije,obrazovanje,zdravstvenu brigu, bezbjednost građana, investicije. Bosna i Hercegovina je zato najgori, odvratni protektorat u kome onaj ko vlada ne odgovara ni za što – i samo komplikuje život građanima i otežava ga.

Istovremeno, taj protektor (OHR, PIK, Američka ili Britanska ambasada...) predstavlja klasičnu obavještajnu agenturu koja se proizvodnjom nestabilnosti bavi kao sredstvom vlastite političke reprodukcije.

Ovih dana pojavili su se dokumenti i informacije o konkretnoj obavještajnoj i subverzivnoj aktivnosti u kojoj učestvuje i Obavještajno-bezbjednosna agencija BiH, a koja podrazumijevaju široki spektar aktivnosti prikupljanja i distribucije podataka važnih za bezbjednost regiona i susjednih država do planiranja nasilnih akcija i terorizma.

Ova operacija, u javnosti dobila je naziv „Vrelina“ („Heat“), a vrijeme kulminacije u nasilnim metodama locirano je za „kasnu jesen – ranu zimu“), tačnije za period poslije lokalnih izbora u BiH. Operacija se izvodi na tlu Bosne i Hercegovine (u stvari Republike Srpske) i Srbije i podrazumijeva široka područja aktivnosti koje provode obavještajna i paraobavještajna tijela i organizacije (službe, agencije, nevladine organizacije, neformalne radikalne i ekstremne grupe, pojedinci-saradnici sa iskustvom...) kako bi svog političkog upravitelja i korisnika ( SDA, Bakir Izetbegović i formalni i neformalni zapovjednici, prividni koordinatori i donosioci odluka u pojedinim ambasadama u Sarajevu) snabdijeli s relevantnim, tačnim i pravovremenim obavještajnim proizvodima vezanim za situaciju i stanje koje se kreira. Sedam je kategorija, planirano kao aktivnost OBA-e i pomoćnih struktura u realizaciji planirane obavještajne operacije koje čine ovaj obavještajni proces:

  1. 1. planiranje i usmjeravanje,
  2. 2. prikupljanje informacija,
  3. 3. obrada i korištenje,
  4. 4. analiza i produkcija,
  5. 5. stavljanje na raspolaganje,
  6. 6. ocjena, korelacija i naredba o dejstvu,
  7. 7. poduzimanje agresivnih akcija i primjena nasilnih metoda.

U suštini, termin obavještajna djelatnost odnosi se na način na koji država razumije i definiše svoje strategijsko okruženje, a koji je zasnovan na prikupljanju i analizi podataka pridobijenih od tajnih i javnih izvora. Pored ovoga, obavještajna djelatnost može označavati i:

  • • Organizacije koje se bave izradom takvih podataka;
  • • Aktivnosti koje obavljaju te organizacije;
  • • Organizacioni proces koji upravlja tim aktivnostima;
  • • Produkt ovih djelatnosti.

Britanska tajna služba je napravila jedinu tajnu službu u BiH, Obavještajno bezbjednosnu agenciju, a na njenom čelu, dugo vremena, od osnivanja (tj. ujedinjenja nacionalnih tajnih službi u BiH), od 2004. godine, je bio čuvar iz Britanske ambasade Almir Džuvo. Prilično nekompeteentna osoba za ovaj posao, ali lojalan Britancima, Džuvo je svoje mjesto, prije nešto više od godinu dana ustupio, notornom islamisti, pripadniku tajne policije AID, osobi iz najužeg obezbjeđenja Alije Izetbegovića koja je povezana sa zločinima u Dobrovoljačkoj ulici, Osmanu Mehmedagiću – zvanom „Osmica“. Nakon imenovanja novog direktora OBA-e, Britanske službe su pojačale djelovanje, i revoltirani što im nije pošlo za rukom da sruše vlast SNSD-a u Banjaluci, pokrenuli su tzv. rezoluciju o Srebrenici koju su pokušali progurati u Savjetu bezbjednosti UN, a kada im to nije pošlo za rukom, organizovali su, sa službama u Sarajevu, pokušaj linčovanja premijera vlade Srbije, Aleksandra Vučića. Uslijedili su i teroristički napadi u Zvorniku i Sarajevu te napad u tunelu „Salakovac“ kod mostara na Hrvata, generala Antu Jeleča.

Napad na Aleksandra Vučića u Srebrenici je, svakako, predstavljao najvažniji događaj u prošloj godini – to je bio i napad na Srbiju, pokušaj njenog ponižavanja i izazivanja haosa koji bi proizveo novu ustavnu poziciju Srebrenice, a time i urušio Dejtonski sporazum i oslabio Republiku Srpsku. Britanska rezolucija je samo dodatno elektrisala situaciju i međunacionalne odnose – a ta rezolucija i ruski veto, samo su predstavljali zgodno opravdanje za odustajanje od utvrđivanja odgovornih lica i struktura i bukvalni prekid istražnih radnji po ovom pitanju za napad koji je strateški planiran i koji bi se svakako desio, sa ili bez ruskog veta u Ujedinjenim nacijama.

Svi koji žele srušiti Republiku Srpsku znaju da je to teško uraditi dok je Milorad Dodik njen predsjednik i dok djeluje snagom ličnosti i stranke SNSD. Danas je povod njegovom rušenju priča o Ustavnom sudu, pravosuđu i Odluci o organizovanju referenduma o Danu Republike - ali da nema toga, bilo bi nešto drugo. U suštini, predsjednik Dodik zaista vrši udar na politički i ustavni poredak, ali na ustavni poredak Islamske Republike Bosne i Hercegovine, kao što je njegova politika udar na program ISIL-a i Al Kaide – vehabija i Muslimanskog bratstva. Dodik ne uvažava geopolitičke principe i ideju Zelene transverzale – ne poštuje osnove političkog testamenta Alije Izetbegovića iskazanog u programu Islamske deklaracije. Istovremeno, njegova čvrstina,hrabrost i vizija, iritiraju Amerikance – njima trebaju poslušni pa je „Referendum“ sada alibi zlonamjernim anglo-američkim politikama u BiH da žestoko napadnu Republiku Srpsku, njene institucije, društvo u cijelini i srpski narod, a da sve vrijeme govore kao da se ne slažu sa „jednim čovjekom“, zaboravljajući da je taj „čovjek“ predsjednik Republike Srpske.

Upravo na tom mjestu leži problem, najvažnijeg pitanja, koje je otvorio predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik: „Koji je trenutak pravi i najbolji za tako duboku konfrontaciju oko najvažnijeg pitanja: MORAJU LI MALI NARODI PRIHVATITI SRAMNI POLOŽAJ SLUGE u svim integracijama, pa i onim koje nastupaju pod zastavoim slobode i demokratije?! Je li Evropska Unija nova forma ropstva ili demokratski standardi, pa i referendumi, pripadaju svima ili su samo svojina Katalonaca,Škotlanđana, Nijemaca i Francuza. Imaju li pravo balkanski narodi razumijeti svoju poziciju i saopštiti svoj stav o njoj, drugima?!“

U regionu Jugoistočne Evrope, dok NATO zemlje pokreću ili podržavaju razne prljave operacije koje trebaju rezultirati smanjenim uticajem Srbije u okruženju. To je jedini cilj, zbog koga, nijedna država ne može učiniti dovoljno na planu borbe protiv terorizma. Poseban problem je BiH, ali ni Srbija nije puno uradila: U Srbiji, na području Raške oblasti (tzv. Sandžak) odvija se proces radikalizacije muslimana. Sa tog područja puno je boraca Islamske države i Al Nusra fronta, u Siriji i Iraku. Njihova borbena obuka i vjerska poduka – njihova instrumentalizacija u korist „svjetskog džihada“ i novog halifata – nije prekinuta nijednom policijskom akcijom. Za ove aktivnosti dobijaju novac iz raznih izvora, mnoge nevladine organizacije učestvuju u pranju novca i finansiranju terorizma, ali ni tu nemamo nijedne policijske akcije niti zabrane djelovanja i postojanja takvih organizacija, niti zaustavljanja tokova novca koji služi finansiranju ekstremizma i terorizma u BiH, Srbiji i cjelom regionu. Propagandna djelatnost, stotine veb portala, predstavljaju snažan instrument radikalizacije ali nijedan portal, koji propagira terorizam, terorističke ideologije i organizacije – još uvijek nije „zamračen“ tj. zabranjen. Ni vjerske zajednice ne pokazuju dovoljno aktivizma na planu borbe protiv krutih i siromašnih interpretacija Islama koje dolaze sa područja Saudijske Arabije, Turske, pa i iz Bosne i Hercegovine. Ne postoji adekvatan, ponekad i nikakav, nadzor nad vođama i istaknutim pripadnicima ovih grupa i zajednica. Radikalne grupe, potpuno neometene, djeluju, kao paralelni svijet koji uključuje u sebe sve više frustriranih, neobrazovanih i besperspektivnih muslimana. Na svakom koraku svjedoci smo politički motivisane uzdržanosti i oklijevanja da se primjenjuju standardne i propisane bezbjednosne procedure, te stoga na ratištima Sirije i Iraka, iz BiH, učestvuje 400. džihad ratnika, a sa Kosova više od 300. Zbog svojih „prljavih operacija“ , OBA nema vremena time da se bavi i time brutalno i jasno ruši Dejtonsko ustavno uređenje i mir i stabilnost zemlje i okruženja.

Komentari   

-2 # FićoM 04-09-2016 14:32
Kupljen od srba I priča kako vole srbi , izvrče I laže a završit
če u logoru ko I ostali bošnjaci , tako je bilo kod srba I tako če biti , zato što su pokvareni
Odgovori | Odgovori uz citat | Citat
+1 # Saša 06-09-2016 15:49
Jedan od retkih iskrenih analalitičara, koji nije na ničijoj platnoj listi. Ono što objavljuje ima substancu. Kamo sreće da ih ima više ovako hrabrih. Lako bi onda pravili iskrenu multietničku državu, a ne ovaj Frankenštajn-protektorijat.
Odgovori | Odgovori uz citat | Citat