Prvi Dio: Kralje je go
SAD su primorane da se oproste od svoje globalne dominacije i politike državnog terora nad svima onima koji su neposlušni. Američki zagovornici ove politike još uvijek ne priznavaju zvanično očevidni poraz politike koja je kulminirala u bezbroj američkih direktnih i indirektnih vojnih intervencija, nestabilnosti i haosu u raznim regionima na globusu.
Jeste li shvatili? Svijet je sada postao drugačiji. Doživjeli ste značajan dio savremene istorije. Pri tome to kao običan građanin najvjerovatnije niste ni zapazili.
Idete i dalje kao i obično na posao, nastavljate kao i obično da idete u kupovinu i naveče gledate kao i obično večernje vijesti. Sve je isto. Ali Vi ipak već živite u jednom drugom svijetu. Sada imate priliku, da doživite rađanje multipolarnog svijeta. Jedan porođaj kao i obično bude dug i naporan, pa se zato naoružajte sa malo strpljenja.
Počnimo ukratko sa onim šta se desilo u Siriji: Pošto su se SAD sami otkrili kao pokrovitelji terorizma, Rusija je počela da ih javno optužuje da podstiču terorizam.
Došli smo do situacije, da se čuju uzvici: 'Kralj je go!' Svi su to već ranije vidjeli, ali se niko nije usudio progovoriti i zato što niko nije smio govoriti, svi smo se moralo pretvarati kao da je sve drugačije nego što jeste.
Ova metafera se mora malo precizirati. U bajci je dovoljno da jedan dječak poviče, kako je kralj go i da se na osnovu toga sve opet vrati u normalu. U realnom svijetu već su mnogi dječaci uzvikivali istinu. Bili su to novinari, blogeri, bivši agenti. Ali ih je kralj okvalifikovao kao teoretičare zavjere, pa kraljevi kneževi, grofovi i izaslanici nastavljaju i dalje da hvale predivnu kraljevu odjeću. Oni koji ne hvale odjeću, navode da je kaput malo iskrivljen, ali niko od njih ne govori otvoreno da je kralj go. Politički teatar se nastavlja. Zašto ova virtualna stvarnost? Kralj ima mač. Svaki knez ili grof, koji javno kaže da je kralj go, riskira gubitak glave. Politika je igra moći. Niko iz gornjih redova nije spreman da izgubi glavu, samo da bi mogao govoriti istinu. Ko je spreman na to da kaže istinu, već mu na prvim stepenicama političke karijere odrube glavu. Onaj ko je uspio da se popenje na vrh stepenica političke karijere, taj je već dobro uvježbao kako da učestvuje u teatru. Krajnji cilj je sam pisati pozorišni komad koji se igra.
Šta mali dječaci u narodu govore je u kraljevskoj dvorani nebitno. Na tom mjestu je samo važno šta kneževi i grofovi govore – oni sa kraljem određuju političku realnost.
Na ovom mjestu ćemo započeti sa našom analizom i razmotriti šta se desilo u kraljevskoj dvorani, to jeste u svjetskoj politici.18.septembar 2016, portparol ruskog ministarstva vanjskih poslova, Zaharova:
Nakon današnjih napada protiv sirijske vojske, došli smo do jednog, za cijeli svijet, zastrašujućeg zaključka: Bijela kuća brani Islamsku Državu (ID).
Ovo je politički atomska bomba. Zašto je upotrebljena? Da se podsjetimo: 9. Septembra je između SAD i Rusije sklopljen ugovor da se teroristička organizacija Al Nusra eliminiše. Pentagon se otvoreno pobunio protiv toga. Saradnja je trebala da počne 12. septembra, a zajednički vazdušni napadi na Nusru 20. septembra. 18. septembra je došlo do prvog čina sabotaže Sjedinjenih Američkih Država, kada su SAD žestoko bombardovale položaje Sirije vojske, nakon čega je ID pokrenuo veliku ofanzivu na bombardovanom dijelu fronta. Moguće je da su tokom napad poginuli i ruski vojnici. To bi objasnilo izveštaje da je Rusija 20. septembra bombardovala sjedište zapadnih agenata u Siriji sa krstarećim raketama, i da je u tom napadu ubijeno 30 agenata SADa, Izraela, Velike Britanije i drugih pomagača Islamske Države.
Normalno je da je ova vijest postavljena daleko od ruske i zapadne štampe, tako da stigne samo u obliku glasine u javnost. Ni jedna strana nerado objavljue sopstvene gubitke. Ako čujemo o gubicima SAD, Izraela ili Rusije, to je samo zato što obavještajne službe protivničke strane organizuju odgovarajuća procurivanja informacija i dokaza u javnosto toliko dugo dok vijest ne počne da se samostalno širi. Ni obaranje ruskog aviona SU 24 turskim napadom nebi postalo javno, da Zapad nije tu vijest aktivno počeo da širi. To samo kao sporedna napomena, kako bi smo razumjeli zašto nam nedostaju dijelovi slagalice koji su važni da se shvati šta se stvarno dešava u Siriji. Rusija i SAD vjerovatno već direktno nanose jedni drugima gubitke u Siriji, ali te informacije ne objavljuju. U kraljevskoj dvorani, u virtuelnoj političkoj realnosti direktni ratni okršaji Rusije i SAD ni u kom slučaju ne smiju postati javni, jer prema pravilima politike to izaziva nekontrolisanu spiralu eskalacije. Tako se na obje strane informacije o direktnim sukobima ne objavljuju. Za virtuelnu političku realnosti u kraljevskoj dvorani su ti sukobi ipak izuzetno od presudnog značaja jer sadrže znakove snage, slabosti, odlučnosti, spremnosti da rizikuje, itd.
Da zabilježimo da se Rusija 18. septembra, popela na ljestvici eskalacije time što je zvanično optužila SAD da podržavaju teror. “Kralj je go!“ To više nije uzvik nekog maloljetnika, koji se može nazvati maloumnim. Taj uzvik dolazi od jednog kneza, a prisutni u kraljevskoj dvorani to više ne mogu ignorisati.
Prvi kneževi se oprezno ustrojavaju iza Rusije. I baš Njemačka objavljuje 26. septembra intervju sa nekim komandirom Al Nusre, koji otvoreno govori o podršci SAD-a. U članku se postavlja i pitanje: „Podržavaju li SAD Alkaidu?“ To naravno nije zvanično mišljenje Njemačke vlade, ovde se samo radi o „slobodnim“ medijima koje to objavljuju. Ova medijska petarda je sakrivena u nekom beznačajanom pres-mediju, da se ne bi diglo isuviše prašine. Ali to je već izvjesno nagovještavanje. Njemačka testira tako reakcije SAD. Što agresivnija reakcija gospodara, u to opreznije Njemačka mora da skida okove koji je vežu. Što reakcija bude hromija, u to odlučnije Njemačka može da se oslobodi. Pravi razlog tog članka je dakle ispitivanje kako će gazda reagovati.
20. septembra humanitarni konvoj ujedinjenih nacija je napadnut pod čudnim okolnostima. Pod izgovorom ovog napada SAD su pokrenule divovsku medijsku kampanju i počeli su da potpaljuju negativno raspoloženje, da bi mogli napasti dogvor sklopljen 9. septembra.
Krajem septembra SAD prijete. 27. septembra SAD ministar odbrane, Karter opominje o opasnosti nuklearnog rata i najavljuje, da je američka nuklearna doktrina prvog udara još uvijek na snazi. Ovo je prijetnja atomskim ratom! I Kirbi, portparol američkog Stejt departmenta, najavljuje je 28. septembra, da će teroristi napadati u Siriji Rusiju, ruske avione, ruske vojnike, ruske gradove. Nakon što je Rusija zvanično optužila Sjedinjene Američke Države za podršku terorizmu, SAD prijete sa atomskim ratom i daju svojim teroristima u javnosti naređenja da napadnu Rusiju. Time se SAD penju na ljestvicama eskalacije na viši nivo.
To je ustvari igra. Obadvije strane povećavaju ulog dok jednoj strani više postane nemoguće da nastavi ili se više ne usuđuje da dalje povećava ulog. Ovo je spirala eskalacije. Ko odustane izgubio je i priznaje poraz. Što se više uzdižu na ljestvicama eskalacije, to za obadvije strane postaje napornije. Prije nego što se penje više strane razmatraju da li će moći izdžati opterećenje, kako će protivnik reagovati na eskalaciju, da li će protivnim moći nastaviti eskalaciju i kako bi ta eskalacija mogla izgledati i kako će protivnik moći izdržati viši nivo eskalacije. U ovoj igri se može i blefirati...
Šta se u ovoj igri događa trebate sebi predstaviti slikovito, da bi ste mogli shvatiti strane koje agiraju. Dakle u kraljevskoj dvorani knez Rusija tvrdi da kralj SAD podržava teroriste. Žamor prolazi kroz masu. U džepu kneginje Njemačke krekeće žaba koja tvrdi da ima dokaze da SAD podržava teroriste. (To je žamor u Njemačkoj. Naravno u svakoj državi žamor izgleda drugačije.) U međuvremenu kralj SAD pokazuje kamion u plamenu i uzvikuje: «Ti si to zapalio!» Knez Rusija odgovara: «Nisam. Imamo video snimke tvojih terorista na kamionu i tvoji letećih dronova iznad kamiona.» Kralj se dere: Ti si kriv za sve! Teroristi će te pojesti! A može da ti se dogodi i atomski rat. A onda par dana kasnije, 3. oktobra kralj kaže: „Još nešta, naš dogovor o borbi protiv terorizma ne važi više. „A knez Rusija na to sve odgovara jednim takvim šamarom, da sve odzvanja. Toliko taj šamar odzvanja, da su se svi u na kraljevom dvoru ukočili.
Na eskalaciju SAD, koja se završava 3. oktobra, odgovor iz Rusije dolazi munjevitom brzinom. Ruski odgovor i reakciju SAD-a vrijedi pogledati detaljnije...
Ignac Vrobel, autor kolumne, je poznati njemački geo-strateški analitičar, koji svoje kolumne objavljujve mimo mejnstrim medija
