Dobro došli u multipolarni svet 2: Šamar

Drugi Dio: Politički Šamar

SAD su primorane da se oproste od svoje globalne dominacije i politike državnog terora nad svima onima koji su neposlušni. Američki zagovornici ove politike još uvijek ne priznavaju zvanično očevidni poraz politike koja je kulminirala u bezbroj američkih direktnih i indirektnih vojnih intervencija, nestabilnosti i haosu u raznim regionima na globusu.

Trećeg oktobra Rusi objavljuju da se povlače iz internacionalnog ugovora o plutonijumu, koji je sklopljen sa SAD. Radi se o 34 tone visoko obogaćenog plutonijuma, koji se može koristiti za proizvodnju atomskog oružja. Otkazivanje tog ugovora je manje važno od onoga što Rusija uz to obavještenje navodi. Rusija kaže: Ugovor možemo rado obnoviti, ako SAD ispuni tri uslova:

Da to slikovito zamislimo. Knez Rusija kaže kralju: "Ovaj materijal iz koga mogu napraviti stravično oružje, i koji smo htjeli zajedno da uništimo, zato što smo navodno postali prijatelji, taj materijal ćemo za sada ostaviti kako jeste i tamo gdje jeste (u Rusiji). I ako hoćeš da to opet razmotrimo, moraš da klekneš na koljena preda mnom, moraš da priznaš svoje greške, moraš da povučeš svoju vojsku iz mog susjedstva i moraš da nam pošalješ kamion pun zlata. A ako nam još dokažeš, da si u stanju da uništiš tvoj dio plutionijuma, možemo početi da razgovaramo, kako da uništavamao plutonium opet zajedno.

Tačno to je Rusija poručila SAD-u 3. Oktobra, sve naravno upakovano u diplomatski žargon. Knez Rusija je to rekla kralju SAD, dok su ostali grofovi, baroni, kneževi svijeta oko njih stajali i sve to slušali i gledali, šta se između Rusije i SAD dešava. To se zove diplomatski šamar.

Da bi simbolično podvukli važnost tog datuma, Vladimir Putin je 3. Oktobra otpustio grupu divljih konja Przevalskoga u slobodu. Čemu će to sada sa divljim konjima? Vodeće zapadne medije, među njima i njemački Spiegel , su to naravno, vjerovatno po komandi CIA, ismijavali.

Konji Przevalskoga su divlji azijski konji, koji su bili izumrli u divljini. Sa preostalim životinjama po zološkim vrtovima, Rusija je uspješno povećala populaciju i otpočela otpuštanjem tih životinja na slobodu, vraćajući tako prirodi ono što joj je civilizacija oduzela. Putin je procesu prisustvovao, time što je aktivno otvorio kapiju korala i pustio životinje na slobodu. Zašto je Putin požurio da stigne da prije zalaska sunca 3. oktobra prisustvuje tom činu? Treba razumjeti simboliku: Jedno divlje, ne-pripitomljeno biće, koje voli slobodu, koje je skoro nestalo sa zemaljske kugle, opet je tu, zahvaljući ogromnim naporima, da ga spasu. I sada ga puštaju na slobodu. Tu se samo na prvi pogled radi o divljim konjima, a u istini ovo je Putinova priča o Rusiji.

Još uvijek bilježimo 3. oktobar. Izvještač sa dvora, Njujork Tajms izvještava o ruskom ultimatumu. Forma i način tog izvještaja je zanimljiva. Otkazivnje ugovora o plutoniumu se već navodi u naslovu članka. Onda slijedi dugački tekst o svemu i svačemu, pogotovo o zločastim rusima, a onda sasvim na kraju i sasvim kratko se spominje ruski ultimatum. Opet slikovito: Kraljev izvještač izvještava poslije ruskog ultimatuma, da se Rusija povlači iz ugovora o plutoniumu. Izvještač detaljno polemiše o tome kako je Rusija loša i zla i na kraju , gledajući krajičkom oka kralja, izvještač objašnjava da se reaktiviranje vjerovatno ne može očekivati, jer je Rusija navela ta tri bezobrazna uslova.

To je važno. Ako mu je njegov dvorski novinar pročitao sve na engleskom, kralj neće moći kasnije reći da ultimatum nije razumio, pošto je sve bilo na ruskom. Sve je jasno. Uslovi su, vidljivo svima, pročitani kralju. A jedan dan kasnije, Blumberg je detaljno analizirao tri ruska uslova i nazvao ih je sasvim javno ono što jesu: «ultimatum» u naslovu svoje analize (Bloomberg: Putinov Ultimatum sledećem američkom predsjedniku). Sa time se definitivno ne može očekivati povlačenje ultimatuma iz prividnih razloga. Poruka je dostavljena primaocu u svoj svojoj težini i obimu, a svi prisutni u «sali» mogu to ptvrditi. Kralj se ne može više izmotavati i govoriti: «Šamar? Kakav šamar? Da nisam šta propustio?» To je važno. To nagoni kralja, da reaguje odmah. Sve što sada čini je reakcija. I onda ako ne čini ništa, i to je reakcija.

Još tokom 3. Oktobra rusko ministarstvo za vanjske poslove objavljuje komunike o Venecueli. Osnovnji dijelovi tog kumunikea su:

Prevedeno, ta diplomatska formulacija znači: «Sjedinjene Američke Države dijele Venecuelu iznutra, da bi smjenile venecuelansku vladu. Obojene revolucije na ovom principu su zle. Mi smo u pregovorima sa venecuelanskom vladom u vezi našeg angažovanja u ovom procesu i pozivamo susjedne države da nam se pridruže u borbi protiv obojene revolucije iz SAD-a.»

To je sasvim jasno prateći program ultimatumu. Kontekst ovog kumunikea je sledeći: SAD upravo kidaju Južnu Ameriku u komade, da bi tamo sa svojim lutkama uveli kontrolisani haos za sprovođenje američkih interesa. Rusija i Kina su se uzdržavali van ovog rata na južnoameričkom kontinenta, mada SAD upravo otvoreno maltretiraju BRIK-partnera Brazil. Zašto ovo oklevanje? Globalna politika je brutalna. Veliki dil koji Rusija nudi: Ostavite Evroaziju na miru. Povucite se tiho i bez kompromitacije odavde. Za uzvrat mi ćemo ostaviti američke kontinente na miru. Mi vladamo Evroazijom, vi vladate Amerikom, nećemo se mješati jedni drugima.

Ovaj dil je propao. Zajedničko uništenje El Nusre je trebao biti samo mali dio ovog velikog posla. To bi donijelo pravi mir na Bliskom Istoku i SAD su imali mogućnost da stvarno djeluju kao mirotvorac, ne bi izgubili obraz i na toj osnovi bi mogli osnovati svoje strateško povlačenje sa Bliskog Istoka. To bi bio gladak prelazak u multipolarni svijet.

Obama i umjerene snage koje stoje iza njega, su bili spremni za ovaj dil. Svoje povlačenje bi SAD zasladile sa TTIP (transatlantsko trgovinsko i investiciono partnerstvo je sporazum o zoni slobodne trgovine između Evropske unije i SAD-a) i TTP ugovorima. Sa tim sporazumima o slobodnoj trgovini SAD bi porobili evropske i azijske teritorije. To bi bila «skromna» strategija SAD-a. Ali radikalnom krilu ovo elegantno rješenje nije dovoljno. Radikalno krilo pretpostavlja da su Sjedinjene Države u stanju da urone veći deo sveta u kontrolisani haos i da su u stanju da održi ovaj nered kao hegemon i staratelj tog dijela svijeta. Umjereno krilo nema ništa protiv haosa u svijetu, ali se boje da SAD neće biti uspješan i da će tako postići mnogo manje, nego što bi mogli postići sa TTIP i TTP na «miran način».

Nakon što Obama nije uspio da održi važni sirijski element, dil je propao. I kratka ruska najava, koja je još 3. Oktobra objavljena, je poruka svijetu, da nije samo propao Sirijski dogovor, nego nešta još mnogo veće. OK. Rusija se 3. Oktobra popela na stepenicama eskalacije za jednu stepenicu više. Sada se mogla očekivati kraljeva reakcija.

4. oktobra Kerijeva zamjenica (Goettemoeller) je dala intervju ruskim novinama povodom ruskog otkazivanja ugovora o plutonijumu. Američke mediji to nisu objavili. Sa tim to spada u kategoriju «to je kralj rekao, ali i nije baš rekao, jer to je samo objavljeno sa one strane okeana». Gottemoeller formuliše svoj odgovor veoma diplomatski, veoma prijateljski, bez trunke agresivnosti. «Veoma joj je laknulo» da se Rusija obavezala da 34 tone plutonijuma, o kojima se radi, neće koristiti, za istraživanje ili vojne svrhe.

Da se podsjetimo i ilustrujemo: Knez Rusija je maloprije ošamarila kralja SAD, a mali kraljev glas odgovara: «Ah, mi bi trebali da sarađujemo.» Ali to je samo jedan glas u inostranstvu, koji zvanični kraljevi izvještači prećutavaju, pa tako taj glas važi samo djelomično.

Veliki glas Sjedinjenih Američkih Država, državni sekretar Kerri, govori 4. oktobra u Briselu u vezi EU. Tema Kerijevog govora je prekoatlantski odnosi. Govor je slab, Keri je podsjeća na dobre stare dane, i obećava da će sve biti super. On «maže med oko usta Evropske Unije» i moli je da se neokreće od SAD-a. To onda ovak izgleda:

"SAD nikada neće zaboraviti, da je član 5 NATO sporazuma prvi put aktiviran povodom 11. septembra (teroristički napad na Njujork i Pentagon). Uvjeravam vas da će, nezavisno od toga šta ste pročitali u poslednje vrijeme, Sjedinjene Američke Države uvijek ispuniti svoje sopstvene obaveze prema članu 5 u slučaju da koja NATO država bude napadnuta."

Da, član pet je jedan jedini put od postojanja saveza aktiviran. Aktivirao ga je kralj lično, a vazali su bržebolje priskočili u pomoć. I naravno, ko bi se usudio da posumnja, da kralj svojim vazalima neće doći u pomoć? Kao na primjer, kad je kralj podstakao Tursku da obori ruski avion, a onda, kada je Turska pozvala NATO Savjet u pomoć, kralj je nedvosmisleno rekao, da za ovaj slučaj član 5 ne važi. Turska je to shvatila i u međuvremenu je promjenila strane. I tako da bi uvjerio Evropljane, da ih kralj nikada neće ostaviti na cjedilu, Keri dodaje:

"Ipak, želim da naglasim – u svjetlu raznih vijesti poslednjih dana – NATO je odbrambeni savez. Pre svega ljudi u Rusiji treba da znaju da naša organizacija, bez obzira na ono što im njihovi lideri o tome govore, ne namjerava da obuzdava druge narode ili da dijeli njihovu (rusku) ili bilo koju drugu naciju. Mi želimo da sarađujemo sa Rusijom. Mi želimo da radimo sa Rusijom, koja je aktivno uključena u rješavanju globalnih izazova. Sa ministrom spoljnih poslova Rusije sam vjerovatno proveo više vremena nego sa bilo kojim drugim diplomatom."

Na ovom mjestu nije toliko važno da Keri laže (dovoljno je da se pogleda politika NATO pakta i njegove agresije na Jugoslaviju, Libiju, Afganistan, itd. pa da se ta laž o defenzivnom savezu otkrije). Važno je da se Keri ulizuje: Ovo je čista deeskalacija. Kralj SAD pokazuje slabosti, uvjerava kneza Rusiju, da ne postoje neprijateljske namejre. "Hej, brate! Mi smo braća, zar ne? Čak sam i jaran sa vašim Lavrovom."

A onda se otkriju sledeće rečenice u njegovom govoru: "Today, the world is less hierarchical and power is more broadly shared." (Danas je svijet manje hirarhijski podjeljenj i moć je podijeljena na više centara) – Elite su u stanju da uživo prate kako se postojeća hirarhija raspada. nastaviće se

Ignac Vrobel, autor kolumne, je poznati njemački geo-strateški analitičar, koji svoje kolumne objavljujve mimo mejnstrim medija.

Prvi Dio: Kralj je go