Kolumne

Unipolarna dominacija – kraj američke imperije

Grafika američkog satiričnog časopisa „Pak” iz 1901. godine pod naslovom „Najnoviji Kineski zid” aludira na raspad koalicije osam država koja je godinu dana ranije zajedno ugušila „Boksersku pobunu” u Kini. Japan, Engleska, SAD, Nemačka, Francuska, Italija i Austrija tada su se usprotivile teritorijalnim pretenzijama Rusije na Mandžuriju. Međutim, pošto je većina članica koalicije takođe želela da se učvrsti u Kini i otvorenim kolonijama, savez se ubrzo ponovo raspao.

Čak i ako trenutno nema razloga za "strah" da NATO doživi istu sudbinu – uostalom, "postoji najveća saglasnost nego ikad do sada" – zanimljivo je da nakon 121 godina potpuno iste nacije se suočavaju jedna s drugom na zapadnoj strani Rusije.

Dve ključne razlike: Kinez na karikaturi u pozadini nije samo treća strana koja se smeje, već prijatelj Rusa i takođe je naoružan. A medved tu više ne stoji sa arhaičnom sabljom protiv vatrenog oružja NATO-a, već je vojno nadmoćniji od njih (ne samo) sa svojim hipersoničnim projektilima.

Pošto to izgleda baš i nije doprelo do sofa-generala i političkih bombaša Zapada, koji sve više zahtevaju "teško oružje" za Ukrainu, Vladimir Putin je juče NATO-birokratama poslužio malo hrane za razmišljanje uspešno testirajući "Sarmat". Čudovište od 200 tona ima domet od 11.000 kilometara, može biti opremljeno sa do 15 odvojeno kontrolisanih projektila (moguće i nuklearnih) i ne može ga presresti nijedan sistem PVO zbog brzine od preko 10.000 km/h i nepredvidive putanje.

Zbog toga: Ovom prilikom želimo našim čitaocima dobrodošlicu na kraj unipolarne dominacije američke imperije i početak multipolarne globalne bezbednosne arhitekture.

Da li će ovo rađanje novog doba biti veoma krvavo i bolno – u ovom slučaju sa desetinama hiljada mrtvih u istočnoj Ukrajini – ili bezbolnije kada Ukrajinci polože oružje, zavisi isključivo od vojskovođa u Kijevu i Vašingtonu. Oni će da odluče da li da kapituliraju posle 20.000 žrtava ili tek posle 120.000.

Na terenu ukrainske trupe, koje su bespomoćne protiv vazdušnih napada, nemaju nikakve šanse osim da se ukopaju sa poslednjim preostalim artiljerijskim oruđima iza civilnog stanovništva i uhvate mnoge posmatrače i da ih povuku sa sobom u "mučeničku smrt".

Nemaju izbora, jer NATOstan ne može i neće da im pomogne. „NATO nije spreman za rat sa Rusijom“ upravo je izjavio britanski general i svim nesuđeno samoubilačkim ratoborcima jasno stavio do znanja zašto: „Mislim da mnogi ljudi u Velikoj Britaniji nisu razmišljali o posledicama ruskih krstarećih raketa u London... oni postoje, a mi jednostavno nemamo resurse da se nosimo sa njima."

To što nacisti, zarobljeni u fabrici Azovstal sada zahtevaju od naroda sveta da ih oslobode i omoguće bezbedan prolaz trećoj zemlji izgleda ukazuje da se tamo krije više od regularnih ukrajinskih trupa i fašističkih brigadista Azova. „Siguran prolaz“ nije uslov u vojnim sukobima, već je uobičajen u pljačkama banaka sa uzimanjem talaca ili sličnim kriminalnim radnjama, što bi trebalo dodatno da pothranjuje glasine o biolaboratorijama i visokom osoblju NATO-a u katakombama.

Predsednik Putin je 21. aprila naredio da se podzemna tvrđava ne ruši i ne juriša na nju, već da se „blokira da muva ne izađe” i da svakom ko se preda garantuje „život i pristojan tretman po međunarodnim pravilima”.

U međuvremenu, u gradu Mariupolju je istaknuta zastava Donjecke Narodne Republike i povučeni kontigenti ruskih trupa, dodatno stežući kotao koji su Rusi stvorili oko jezgra ukrajinske vojske, koja se procenjuje na 50.000 ljudi. Te ukrajinske jedinice nemaju šanse kada Rusija, pored kontingenta „Operacije Z”, upotrebi do sada neupotrebljeni stvarni potencijal svojih vazdušnih i kopnenih snaga, kako ocenjuje i švajcarski vojni stručnjak i bivši oficir Ralf Bosard u njegovom izveštaju o trenutnoj situaciji.

I drugi pravi stručnjaci za rat, kao što je inspektor UN za oružje Žak Bo (Jacques Baud), ili njegov iskusni kolega, bivši marinac Skot Riter (Scott Ritter), koji je svojevremeno razotkrio iračko „oružje za masovno uništenje” kao lažiranje, vide to na isti način.Slične zaključke navodi dugogodišnji instruktor američkih specijalnih snaga Lari Džonson (Larry Johnson ), koji pulverizuje aktuelnu zapadnu propagandu o Mariupolju.

A ono što bivši nemački brigadni general Erih Vad (Erich Vad) kaže o ludosti zapadne želje da se ovaj rat dobije vojnom rukom, trebalo bi da svakom kauč-strategu i laptop generalu koji poziva na „više oružja“ za „brzu pobedu“ pruži ozbiljnu hranu za razmišljanje. Ako se još uvek može govoriti o sposobnosti razmišljanja kod ljudi koji zahtevaju više oružja „da bi sprečili Treći svetski rat“ ili koji, poput Analene - upropasti Rusiju - Berbok, navode da "više nije tabu" kada je u pitanju isporuka nemačkog oružja, jer kancelar Šolc – na najbolji Trapatonijev način – "ne želi da dozvoli Rusija da pobedi u ovom ratu".

sanctions - sankcije

Mali flešbek na „Igru prestola“, nova sezona

„Da li će Vlad Grozni (Vladimir Putin) povući svoju moćnu vojsku sa čuvenim čečenskim „borbenim svinjama“ nakon što je Olaf Glupi (Olaf Šolc) izdao ovu zabranu? Može li više oružja za Ukrajince i njihove fašističke orke nešto promeniti na kraju velike bitke? I: Kako će popularni predsednički glumac Zelenski završiti: kao veliki heroj slobode ili kao korumpirani ratni huškač? Takođe: šta su blokade koje je naredio Pospani Džo zaista postigle i ko ima prevagu u ekonomskom ratu kraljevstava?

Što se poslednjeg pitanja tiče, priložena karikatura veoma dobro sumira trenutno stanje stvari. Nakon što je energetska agencija Evropske Unije u aprilu objavila šik letke za hladno tuširanje protiv Putina, zimske kolekcije za front bi mogle ponovo da počnu u ranu jesen. Ali upravo sada stižu izveštaji iz Brisela da kompanije iz EU mogu da plaćaju gas i naftu u rubljama bez kršenja sankcija. Ali to više neće pomoći ako se ostvare predviđanja mračnog finansijskog proroka Martina Armstronga, koji vidi da Zapad ide ka velikom ratu:

"Zapadu je potreban Treći svetski rat. On im je prosto potreban. Pravi problem je što su 2014. prešli na negativne kamatne stope u Evropi. Nisu bili u stanju da stimulišu privredu i kejnzijanska ekonomska politika je potpuno propala. . . . Rekao bih da je ovo loše upravljanje vlasti na globalnom nivou. Problem je što centralne banke nemaju kontrolu nad privredom. Pored toga, ova vrsta inflacije se veoma razlikuje od špekulativnog buma. Ova inflacija je zasnovana na oskudici. Ovi idioti sa Covidom... su zabranama i blokadama uništili lance snabdevanja... Kupujem dodatne stvari koje su tu jer ih sledeći put možda više neće biti... Dakle, svi sve više gomilaju. . . . U Evropi imamo posla sa negativnim kamatama koje su uništile sve penzione fondove. Potrebno vam je 8% profitabilnosti da se isplate, bez negativne kamate. Ne postoji nijedan penzioni fond u Evropi koji je još uvek solventan u ovoj fazi igre... Evropske vlade se urušavaju. Ako dođe do neizvršenja obaveza, milioni ljudi će jurišati na parlamente vilama. Dakle, da bi to izbegli, potreban im je rat. . . . Bajdenova administracija je namerno uništila globalnu ekonomiju... Oni žele da Rusija nešto uradi... Ova stvar sa Rusijom je uvek ista. Nažalost, idemo u rat."

Ostaje samo da se nadamo da će mesečari u Evropskoj Uniji na vreme shvatiti da su oni pravi gubitnici, ne samo u oružanom već i u ekonomskom ratu. Američka imperija svoj uspon da postane ekonomska i vojna supersila duguje dvama destruktivnim svetskim ratovima na evropskom tlu; ali za razliku od 1945. godine, kada su Sjedinjene Države isporučivale 75% sve globalne industrijske robe, danas jedva da proizvode konkurentne proizvodi, osim u odbrambenoj industriji, koja trenutno doživljava novu zlatnu groznicu sa ratom u Ukrajini. Inače, visoko zadužena imperija je u velikoj meri deindustrijalizovana i, sa svojom FIRE ekonomijom (Finance/Insurance/RealEstate = finansije/osiguranje/nekretnine), jedva da ima za ponuditi neku stvarnu ekonomsku robu koja je konkurentna na svetskim tržištima. Podsticanje međusobnog takmičenja i snabdevanjem oružjem bio je uspešan recept još 1936. godine, kada je Dženeral Motors otvorio najmoderniju evropsku fabriku kamiona u Brandenburgu (Nemačka). Nikada nije proizveo ijedno civilno vozilo, samo je Opel „Blic“ za Hitlerov „Blickrig“ krenuo. – i kao vlasništvo SAD bio je pošteđen od savezničkih vazdušnih napada do avgusta 1944. Očigledno nije bilo posebnog interesa za demobilizaciju Vermahta, baš kao i za mir. Činjenica da Nemačka i Evropa sada ponovo dozvoljavaju da ih SAD huška protiv Rusa - pri čemu će Ukrajince za sada koristiti kao topovsko meso - deluje veoma slično ovom poslovnom modelu.

Izvor: Mathias Broeckers
Piše: Mathias Broeckers

Pročitajte još: |

Pratite nas

Perunis Call Centar
Perunis Call Centar

Društvene mreže

© 2016 - 2023 Poligraf. Sva prava zadržana | All Rights Reserved

Search