"Ti. Čoveče na selu i čoveče u gradu. Ako sutra dođu i donesu vam nacrt naredbe za mobilizaciju, ostaje samo jedno: recite ne!
Jer ako ne kažete ne, ako ne kažete ne, vi majke, (...) onda će i poslednje ljudsko biće, pocepanih creva i kontaminiranih pluća, lutati bez odgovora i usamljeno pod otrovnim užarenim suncem i ljuljajući se zvezde, usamljene između (... ) betonskih blokova pustih gradova, poslednji čovek, mršav, lud, bogohulan, jadikujući – i njegova strašna jadikovka:
Zašto? pobeći će nečuveno u stepi, dunuti kroz ruševine koje pucaju, prodreti u ruševine crkava, udariti o bunkere, pasti u lokve krvi, nečuveno, bez odgovora (...) sve će se to desiti, sutra, možda sutra , možda već večeras, ... ako - ako - ako ne kažeš ne."
Volfgang Borhert misleći na nuklearni rat, 1947. Trebamo stati ispred luđaka sa Zapada, koji nas guraju u ono što niko ne može ni da zamisli, kako bi bilo.
